Iz Sarajeva za Cultus BH Marinela Domančić
Petodnevna svetkovina jazza u Sarajevu je završena. Jubilarno izdanje Jazz Festivala okončano je u nedjelju, 6. novembra, tradicionalnim koncertom za najmlađu publiku kojoj su kasni sati i „ozbiljni“ repertoar prepreka da se u večernjim terminima pridruži roditeljima. A između ovog koncerta i nastupa New Conception of Jazz Buggea Wesseltofta u srijedu trajala je istinska jazz bajka. Uzlaznu putanju prve večeri nakon Buggea slijedio je Rob Mazurek Sao Paolo Underground a vrhunac je dosegnut prekrasnim ponoćnim nastupom izvanrednog pijaniste Nitaia Hershkovitsa u Vijećnici. Do ranih jutarnji sati u jazz klubu Monument svirali su dragi gosti iz Makedonije, trubač Trajče Velkov i saksofonist Kiril Kuzmanov, koji već nekoliko godina, uz Dinu Šukala, Amara Češljara, Edvina Hadžića i Adisa Sirbubala, čine ekipu klupskih domaćina koji izvrsnim svirkama ne daju snu na oči. Noć drugu otvorio je izvanredni izraelski sastav Tatran čiji je spoj raznorodnih rock žanrova zaogrnut jazz prelivima oduševio prisutne. Marc Ducret i Samuel Blaser testirali su granice izdržljivosti bubnih opni a Markus Stockhausen i Florian Weber nježno i suptilno uveli su publiku u jedan od najmaestralnijih nastupa koji je priuštio Taksim trio. Čudesni glazbenici zvučali su kao sa druge planete zadavši težak zadatak Matiji Dediću do čijeg se nastupa u Vijećnici moralo prohodati kroz ledenu jesenju noć. U Vijećnici su čekale čaše kuhanog vina i tople limunade i Matija koji je emotivnim, samozatajnim nastupom završio koncertnu noć nakon čega je navratio i u Monument.
Cijeli program u petak bio je posvećen muzici Johna Zorna koju smo slušali u raznovrsnim izvedbama – od solo nastupa do furioznih bendovskih svirki. Među 11 postava Bagatelles Marathona posebno vrijedi istaći nastupe Masade, Nova Quarteta, John Medeski Tria i Asmodeusa. Maraton je, osim strahopoštovanja dužne pojave glazbene veličine kao što je Zorn, najimpresivnije momente imao u nastupima bubnjara gdje je teško bilo razlučiti koji je kompletniji i ubojitiji – Joey Barron, Calvin Weston ili Kenny Grohowski. Zbog Zorna su u Sarajevo hodočastili brojni fanovi iz šire regije a ovaj program predstavlja krunu dosadašnjih 20 godina Sarajevo Jazz Festa. Premda je program u petak bio najimpresivniji, i subotnji je bio izvrstan. Akustični nastupi Tijane Vignjević i Belme Alić te Miroslava Tadića i Merime Ključo pružili su drugačiji vrstu kamerne čarolije u kombinaciji klasične muzike i tradicije dok su trio Courtois-Greaves-Nauseef i Eric Vloeimans‘ Oliver’s Cinema širom otvorili prozore kazališno-filmičnog performerskog svijeta. Pijanist Bojan Zulfikarpašić nastupio je dva puta na bini Bosanskog kulturnog centra, prvo sa Nilsom Wogramom pa sa Julienom Lourauom i treći put, u Monumentu, sa in-house muzičarima. Django Bates je doveo studentski sastav humanCHain koji je izveo nekoliko njegovih pjesama i pregršt prearanžiranih obrada da bi jubilarni SJF grandioznim nastupom zatvorili članovi Terje Rypdal Group koji su toliko moćno zvučali, kao da slušate nekog giganta tipa Pink Floyd. Na kraju koncerta, famozni bubnjar Paolo Vinaccia otvorio je šampanjac i čestitao Festivalu dvadeseti rođendan. I ovdje se vraćamo na početak teksta, na nedjeljni koncert za djecu kojim su praznici jazza u Sarajevu završeni. I trajali su nekako prekratko, od 2. do 6. novembra, toliko kratko da se već veselimo narednoj godini i pitamo se šta će nam mala, vrijedna festivalska ekipa prirediti narednog novembra…
