Damir Nikšić je u subotu, 12.11.2016, u organizaciji bosanksohercegovačkog kulturnog centra “Cultus BH“, gostovao u Minhenu. Za ovaj nastup je već duže vremena vladalo visoko interesovanje, tako da je sala u minhenskoj IG-Feuerwache bila ispunjena do posljednjeg mjesta.
Nakon mini-turneje kroz nekoliko gradova Bosne i Hercegovine, kao i regiona, „Cultus BH“ se prvi put odvažio da Damiru Nikšiću ponudi veliki podijum van Bosne i „regije“, a on je uzvratio nevjerovatnim happeningom, koji nikog od prisutnih nijednog trenutka nije ostavio ravnodušnim.
U uvodnom dijelu Nikšić je, na sebi specifičan, sarkastičan način publiku uveo u neka davna vremena i običaje, kroz njih objašnjavajući da nismo mnogo napredovali nekoliko zadnjih stotina godina, a da smo često čak skloni i nazadovanju, da ništa nismo stvorili i da je pred nama još mnogo mnogo posla, ako ne želimo da izgubimo i ono malo identiteta, dostojanstva i zemlje što nam je ostalo. Uz sve samokritično i naoko krajnje negativno u našem okruženju, kakvo je danas, Damir skoro uvijek kao ljekarski dijagnozu i recept, daje ideje kako se to može okrenuti u korist naroda ili pojedinca. Apeluje na učenje, usavršavanje, kulturu, slobodu uma, na konfrontaciju sa onima koji se ne daju kritikovati, na otvoreni dijalog sa svima o svemu. Usput su mnogi od nas naučili kako i zašto su naši stari ćeifili i zašto se u čaršiji ne nosi šešir.
U drugom dijelu je bilo dosta riječi o socijalističkim idealima i kultu rada, te današnjem kultu nebrige i nerada, melaholije i inertnosti. Kako je od „da nam živi živi rad“ nastalo „Radio – ne radio, svira mi radio“. Smijeh i suze su pratile svaku rečenicu, a Damir je u maniru iskusnih znalaca kabaretske umjetnosti publici poklonio pauzu odsviravši „Hej-haj brigade“, opisao kako se prije gradila pruga i stvarala nacija, kako se odrastalo u ideološkim i Playboy dilemama.
Nakon druge pauze umjetnik je već nakon nekoliko stihova obrade pjesme Abulaha Sidrana „Mora“, koja se u njegovoj verziji zove „ A i ne mora“, vratio publici grčeve u stomake i suze u oči. U zadnjem dijelu je bilo malo više govora o aktuelnoj politici, o njegovom angažmanu i kako se sve to odvijalo. O neradu, o nebrizi i nemogućnosti promjena bez korjenitih promjena. Objašnjavao je Damir i šta bi on uradio da je u poziciji načelnika, kako je ušao u politiku, kako je učio od Šešelja, kako se udebljao od jazuka, i zamkama štićenja nacionalnog identiteta, te zašto naši kraljevi nisu jeli krompirsku, već kupusnu kalju.
Cultus BH publika, među kojom je bilo gostiju čak iz Kassela i Hamburga, je još dugo poslije predstave imala priliku da razgovara i da se slika sa Nikšićem, a on je potpisivao zadnje plakate koji su mu ostali od predizborne kampanje. Još jedna genijalna, duhovita noć u organizaciji Bosanskohercegovačkog kulturnog centra uz obećanje organizatora i umjetnika da će se ovo druženje ubrzo ponoviti.
Ova predstava je bila druga u nizu jesenjeg programa Cultus BH, kojom je ovo udruženje svojoj vjernoj publici još jednom priredilo spektakl. Vrijedni članovi Cultus BH Teama već rade na pripremi nove sezone i svojim gostima pripremaju nova iznenađenja.
#damirniksic #cultusbh