Šestog decembra je Nikolaus, dan kada djeca na kršćanskom Zapadu dobijaju poklone. Generaciji koja je odrasla u bivšoj Jugoslaviji je poklone dijelio Djed Mraz. U organizaciji preduzeća i ustanova, u kojima su roditelji radili, održavane su svečanosti na kojima je Djeda Mraz dijelio djeci novogodišnje paketiće sa slatkišima i igračkama. Djeca bi nestprljivo čekala u publici da se završi lutkarska predstava i budu prozvana od Djeda Mraza. Ushićeni bi mu prišli, on bi ih uzeo u krilo, pitao da li su bili dobri protekle godine i, bez obzira na odgovor, dao im paketić. Onda bi se napravila fotografija koja bi završila u foto-albumu i po kojima se moglo pratiti kako su djeca rasla.
*Lik Djeda Mraza nastao je po uzoru na ruskog lika Božić Bate ili katoličkog Svetog Nikole. U posljednjem vijeku Djed Mraz se smatra novogodišnjim običajem, pa je prihvaćen od većine djece cijelog svijeta. 31.12. se u vrijeme bivše Jugoslavije slavio kao Dan dječije radosti.
Prva verzija priče govori da Djed Mraz živi na Sjevernom polu sa svojom ženom, bakom Mraz. Tamo postoje radionice gdje vilenjaci izrađuju igračke. Oni pomažu Djedu Mrazu prikupiti sva dječija pisma sa željama i za svako dijete spremiti paketić. Djed Mraz, putujući u saonicama koje vuku irvasi, ulazi kroz dimnjak i ostavlja pod jelku (ili božićno/novogodišnje drvce) darove. Darove dobijaju samo djeca koja su cijelu tu godinu bila poslušna prema svojim roditeljima.
Druga priča kaže da je Djed Mraz iz finskog dijela Laponije i da odatle posjećuje svu djecu svijeta.
(*Wikipedia)